ŠTA JE HRONIČNA MIJELOIDNA LEUKEMIJA?
Hronična mijeloidna leukemija (HML) je maligno oboljenje krvi i kostne sri.
Sve ćelije krvi potiču od matičnih ćelija koje se nalaze u kostnoj sri, koje predstavlja sunderasto tkivo u okviru Vaših kostiju.
Postoje tri tipa krvnih ćelija:
- Crvene krvne ćelije - Eritrociti koji prenose kiseonik do svih tkiva u telu
- Bele krvne ćelije- Leukociti koji učestvuju u procesima odbrane organizma od infekcije
- Krvne pločice-Trombociti koji omogućavaju da se krv zgruša kada je oštecen krvni sud i/ili je prisutno krvarenje
HML se karakteriše povecanjem broja leukocita, naročito podtipa ćelija koje se zovu granulociti, pri čemu ove ćelije ne sazrevaju u vecem broju.
Ove nezrele ćelije se nakupljaju u perifernoj krvi i kostnoj sri i dovode do opterecenja kostne sri tako da se smanjuje stvaranje ostalih krvnih ćelija, kao što su eritrociti i trombociti.
Kada se kapacitet kostne sri u odnosu na maksimalan broj ćelija premaši, dolazi do pojave ovih nezrelih ćelija u perifernoj krvi, a krv ove ćelije doprema do ostalih organa i tkiva organizma.
"Naseljavanje" organa nezrelim granulocitima dovodi do ozbiljnih poremecaja funkcije tih organa i pojave simptoma, karakterističnih za HML.
ŠTA JE UZROK?
Kao vecina malignih oboljenja, HML je posledica nezdravih promena u ćelijama koje se nazivaju mutacijama.
Mutacije se javljaju na ljudskom celijskom zapisu-kodu koji se naziva deoksi-ribonukleinska kiselina (DNA) koja je najvaniji izvor informacija kako naš organizam funkcioniše i kako se tkiva i organi stvaraju. DNA je osnova gena koji su grupisani u hromozome i specifični za našu ivotinjsku vrstu.
Manje mutacije-oštecenja DNA moe organizam sam da popravi putem proteina zaduenih za obnovu DNA, ali problem nastaje kada je mutacija-oštecenje veceg obima i kada se javi u pogrešno vreme. Kod HML dolazi do značajnije mutacije DNA koja kontroliše razvoj ćelija krvi u kostnoj sri, otkidajuci jedan deo jednog i dodajuci taj deo drugom hromozomu, tako stvarajuci nov hromozom koji se zove Filadelfija hromozom (Ph hromozom).
Skoro svi bolesnici sa HML imaju ovaj hromozom, koji svojom poremecenom funkcijom uzrokuju da matična ćelija kostne sri stvara preveliki broj leukocita.
KOJI SU SIMPTOMI I ZNACI HRONIČNE MIJELOIDNE LEUKEMIJE (HML)?
Simptomi bolesti nastaju polako i nije retko da se slučajno otkrije pri rutinskim pregledima krvi povecan broj leukocita, a da se pacijent ne ali na tegobe.
Neki od najčešcih simptoma HML:
- Opšti nespecifični znaci umora, neraspoloenja, gubitka teine
- Bledilo koe
- Osećaj gubitka daha
- Gubitak u teini
- Osećaj nelagodnosti na levoj strani stomaka
- Povecano znojenje, naročito nocu
- Nelagodnost pri toplom vremenu
- Sklonost ka ogrebotinama
Ovi simptomi nisu specifični za HML, pa doktor mora da koristi posebne testove kako bi utvrdio da li je osoba obolela od HML.
KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA HML?
Opšti simptomi i znaci su nespecifični za HML i mogu stvoriti zabunu u odnosu na druge bolesti. Najčešce osobe sa ovim simptomima dolaze kod doktora da bi utvrdili šta nije uredu sa njima?
Doktoru je od velike vanosti da sazna koliko dugo su prisutni simptomi i mora da izvrši pregled pacijenta.
Sam pregled se sastoji od ručnog pregleda slezine pipanjem jer je uvecanje slezine najčešci klinički znak bolesti.
Kod polovine bolesnika sa HML slezina prelazi više od 5 cm ispod levog rebarnog luka, a veličina slezine je u srazmeri sa visokim brojem leukocita-granulocita u perifernoj krvi. Izrazito uvecanje slezine moe biti klinički znak blastne faze bolesti.
Osim slezine, i jetra moe biti uvecana, mada rede. Od ostalih kliničkih znakova bolesti, najvaniji je laboratorijski nalaz 300.000 - 600.000 ćelija u mikrolitru periferne krvi koji dovodi do povecanja gustine krvi. Moe se na očnom dnu primetiti papilarni otok.
Veoma vaan deo dijagnostike je uzimanje uzorka kostne sri koji se dobija punkcijom sa finom iglom iz kosti, najčece iz karlične kosti.
Dobijeni uzorak se analizira pod mikroskopom. Od uzorka se moe ispitivati ćelijska genetika, koja ima za cilj da se dokae prisustvo Filadelfija hromozoma (Ph hromozom), koja predstavlja definitivnu dijagnozu bolesti.
KAKO SE LEČI HML?
Terapija HML je kompleksna i veoma individualna.
Postoji više načina lečenja HML.
Doktori mogu da leče hroničnu fazu HML različitim lekovima od kojih su neki nie pobrojani:
-
Hidroksiureja i busulfan
Lekovi koji pripadaju citostaticima ali nemaju nikakvog efekta na hromozome. Ne utiču na usporavanje ili prevenciju pogoršanja bolesti, ali sniavaju broj leukocita u krvi, što smanjuje pojavu simptoma.
-
Interferon - alfa
Prirodna supstanca u organizmu, čiji sintetički oblik se koristi u terapiji pojedinih malignih oboljenja. Nije u potpunosti poznat mehanizam delovanja ovog leka kod HML ali smanjuje broj leukocita i ćelija sa Ph pozitivnim hromozomom. Efekat terapije omogućava kod nekih bolesnika gubitak simptoma ali pošto ne uništava sve ćelije koje poseduju Ph hromozom, interferon-alfa nije u mogućnosti da izleči bolesnike sa HML
Savremena, ciljna molekularna terapija:
Oprobani su novi lekovi koji za cilj imaju specifično delovanje-ciljna terapija, usmerenu na sam uzrok HML, odnosno mutaciju. Trenutno je u našoj zemlji, za kliničku praksu odobren samo jedan ovakav lek.
Imatinib mesilat (Glivec®)
Mehanizam dejstva ovog leka je blokada specifičnog enzima (tirozin kinaza) koju stvara Ph hromozom. Ovakvom blokadom na molekularnom nivou, ovaj lek dovodi do blokade stvaranja novih nezrelih ćelija, a postojece uvodi u proces nazvan programirana ćelijska smrt (apoptoza).
U svetu postoje i za klinicku primenu su odobreni i:
- Nilotinib (Tasigna®)
- Dasatinib (Sprycel®)
- U fazi ispitivanja je i Bosutinib
KOJE SU OSTALE OPCIJE TERAPIJE HML?
Transplantacija matične ćelije (TMC) prua bolesnicima sa HML šansu za izlečenje. Putem transplantacije se odstranjuju matične ćelije koje nose Filadelfija (Ph) hromozom. Medutim, da bi se izvršila TMC potreban je srodan davalac kostne sri, što je u našim uslovima dosta teško, a sama procedura nosi sa sobom i razne rizike. Doktor i pacijent moraju zajedno da procene mogućnosti, rizike i korist pre nego što se odluče za ovakvu proceduru.